Električni automobili mogli bi primetno da obore cenu nafte već 2028. godine. Ali hoće li struja poskupeti?
Električni automobili sve više utiču na svetska energetska tržišta, brže nego što bi se moglo zaključiti na osnovu njihovog relativno malog udela u drumskom saobraćaju. Već sada smanjuju potražnju za naftom za milione barela dnevno. Proračuni pokazuju da bi oko 2028. godine rast broja električnih automobila mogao da stvori primetan pritisak na pad cena nafte. Ali to otvara drugo pitanje: hoće li automobili koji umesto benzina koriste struju ubuduće podići cene električne energije?
Tržište nafte počinje da oseća uticaj električnih automobila
Prema nedavnoj analizi evropske ekološke organizacije Transport & Environment (T&E), potpuno električni putnički automobili smanjuju svetsku potražnju za naftom za oko 1,2 miliona barela dnevno. Još 2021. godine ta količina iznosila je svega 215.000 barela.
Međunarodna agencija za energiju (IEA) koristi širi obuhvat, koji uključuje i druge vrste električnih vozila. Procenjuje da će ta vozila tokom 2026. godine uštedeti oko 2,3 miliona barela nafte dnevno.
To su značajne količine. Svet troši približno 100 miliona barela nafte dnevno, a promena potražnje od nekoliko miliona barela može znatno da utiče na tržišnu ravnotežu.
IEA predviđa da će do 2030. godine električna vozila smanjiti potražnju za naftom za oko pet miliona barela dnevno.
To znači da bi količina nafte koja se ne potroši zahvaljujući električnim automobilima mogla više nego da se udvostruči u naredne četiri godine.
Ali kada će to početi da utiče na cenu koju plaćamo na pumpama?
Računica: 2028. bi mogla da bude prekretnica
Cene nafte zavise od odnosa ponude i potražnje. Ako potražnja opada, a proizvodnja ostaje ista, javlja se pritisak na pad cena.
Tržište nafte izuzetno je osetljivo na takve promene. Prema istraživanju koje su objavile američke Federalne rezerve, medijane kratkoročnih cenovnih elastičnosti potražnje i ponude nafte iznose −0,13 i 0,13.
Jednostavnije rečeno, neočekivana promena potražnje od oko jedan odsto može da izazove promenu cene od oko četiri odsto, ako su svi ostali uslovi nepromenjeni.
Uzmimo prognoze IEA kao osnovu za proračun.
Električna vozila će 2026. smanjiti potražnju za naftom za 2,3 miliona barela dnevno. Očekuje se da će do 2030. ta količina porasti na pet miliona.
Ako bi taj rast bio ravnomerno raspoređen tokom četiri godine, dnevna ušteda bi svake godine rasla za oko 675.000 barela.
Prema toj računici, izbegnuta potrošnja nafte dostigla bi oko 3,65 miliona barela dnevno u 2028. godini.
To bi bilo 1,35 miliona barela dnevno više nego 2026.
Ako kao referentnu veličinu svetskog tržišta nafte uzmemo 102 miliona barela dnevno, možemo da primenimo navedene kratkoročne cenovne elastičnosti.
Računica izgleda ovako:
1,35 miliona ÷ 102 miliona = 1,32% svetskog tržišta nafte.
1,32% ÷ (0,13 + 0,13) = oko 5,1%.
Dakle, dalji rast broja električnih automobila mogao bi da snizi cene nafte za oko 5% do 2028. godine, pod pretpostavkom da obim proizvodnje i ostali tržišni uslovi ostanu isti.
Pri ilustrativnoj ceni nafte od 80 dolara po barelu, to bi značilo cenu nižu za oko četiri dolara nego u slučaju da broj električnih automobila posle 2026. nije rastao.
Isti pojednostavljeni proračun daje cenovni efekat od oko 10% do 2030. godine, odnosno osam dolara za barel koji košta 80 dolara.
Ovo nisu prognoze cena nafte. Proračun koristi kratkoročne cenovne elastičnosti da opiše promenu tokom više godina i pretpostavlja da proizvođači ne prilagođavaju ponudu. U praksi proizvođači nafte reaguju na promene, pa bi uticaj na cenu mogao da bude znatno manji.
Uštede nafte koje se pripisuju električnim automobilima takođe su procene zasnovane na tome šta bi se dogodilo kada bi se ista putovanja obavljala automobilima sa motorima sa unutrašnjim sagorevanjem. To ne znači da će stvarna svetska potrošnja nafte svake godine opadati za potpuno istu količinu.
Ipak, računica daje predstavu o razmerama.
Po mom mišljenju, period od 2028. do 2030. mogao bi da bude vreme kada će električni automobili postati jedan od ključnih činilaca koji oblikuju dugoročnu potražnju na tržištu nafte. Njihov uticaj se već oseća, ali će ga do početka naredne decenije biti sve teže zanemariti.
Proizvođači nafte možda neće dozvoliti pad cena
Više električnih automobila ne znači automatski i jeftin benzin.
Proizvođači nafte mogu da smanje proizvodnju. Posebno važnu ulogu tu ima OPEC+, čije članice mogu da ograniče ponudu koordinisanim smanjenjem proizvodnje.
Ako električni automobili smanje potražnju za naftom za tri miliona barela dnevno, ali proizvođači smanje ponudu za istu količinu, pritisak na pad cena mogao bi da bude mali.
Potražnja za naftom i dalje raste i u nekim drugim sektorima, poput vazduhoplovstva i petrohemije.
Zato nema garancije da će nafta 2030. koštati 10% manje nego danas.
Verovatnije je da će električni automobili usporiti rast cena i smanjiti potražnju za naftom u odnosu na scenario u kojem bi se celokupan saobraćaj i dalje oslanjao na fosilna goriva.
To je važna razlika.
Električni automobili mogli bi da učine naftu jeftinijom nego što bi inače bila, čak i ako stvarna cena barela poraste.
Ali hoće li električni automobili poskupeti struju?
Električna energija je druga strana ove računice.
Ako milioni automobila pređu sa benzina na struju, ta energija mora odnekud da dođe.
Prema podacima IEA, električna vozila širom sveta potrošila su oko 250 TWh električne energije u 2025. godini, odnosno oko jedan odsto ukupne potrošnje struje.
Do 2035. njihova potrošnja mogla bi da premaši 1.500 TWh godišnje, što bi činilo oko četiri odsto svetske potražnje za električnom energijom.
U Evropi bi na električna vozila moglo da odlazi više od 10% potrošnje struje.
To je dovoljno velika promena da utiče na razvoj elektroenergetskih mreža, izbor novih elektrana koje će se graditi i formiranje cena na tržištu električne energije.
Ali između električne energije i nafte postoji važna razlika: struja može da se proizvodi iz mnogo različitih izvora, a vreme punjenja automobila može da se planira.
Povećanje ponude nafte podrazumeva pronalaženje ili početak eksploatacije dodatnih rezervi. Električna energija može da se proizvodi iz izvora među kojima su sunčeva svetlost, vetar, nuklearno gorivo i gas.
Ako se kapaciteti za jeftinu proizvodnju i skladištenje električne energije, kao i kapacitet mreže, povećavaju uporedo sa brojem električnih automobila, prosečne cene struje ne moraju da rastu.
Ali ako potražnja raste brže od proizvodnih i mrežnih kapaciteta, cene bi mogle primetno da porastu u skupljim satima.
Primer Estonije: 100.000 električnih automobila ne bi značilo energetsku krizu
Razmotrimo šta bi povećanje broja električnih automobila značilo u Estoniji.
Prema podacima Eleringa, Estonija je 2025. potrošila oko 8,3 TWh električne energije.
Pretpostavimo da na putevima u Estoniji ima 100.000 električnih automobila.
Ako bi svaki automobil godišnje prelazio 15.000 kilometara i prosečno trošio 18 kWh na 100 kilometara, uključujući gubitke pri punjenju, godišnje bi potrošio 2.700 kWh.
Za 100.000 automobila to bi značilo:
100.000 × 2.700 kWh = 270 GWh godišnje.
To bi iznosilo oko 3,3% potrošnje električne energije u Estoniji tokom 2025. godine.
Ta dodatna potražnja bila bi primetna, ali ne i nesavladiva.
Problem bi pre mogao da bude u tome kada se automobili pune.
Kada bi dnevne potrebe 100.000 automobila za električnom energijom bile ravnomerno raspoređene na 24 sata, dodatno opterećenje iznosilo bi oko 31 MW.
Ali ako bi sva ta energija bila potrošena tokom četiri večernja sata, prosečno opterećenje u tim satima poraslo bi za oko 185 MW.
Za elektroenergetski sistem Estonije to bi bila značajna razlika.
Zato najvažnije pitanje nije nužno koliko struje automobili troše godišnje, već kada je troše.
Električni automobili mogu i da koriste tržištu električne energije
Masovno punjenje električnih automobila može da stvori probleme na tržištu električne energije, ali može i da pomogne u njihovom rešavanju.
Leti, na primer, solarne elektrane često proizvode najviše struje oko podneva, kada potražnja nije nužno velika.
Punjenje električnih automobila u to vreme pomoglo bi da se iskoristi jeftin višak električne energije.
Isto važi i za vetrovite noći, kada je proizvodnja struje iz obnovljivih izvora velika, a potrošnja domaćinstava mala.
Pametni punjači mogu automatski da prebace punjenje u jeftinije sate.
U budućnosti bi baterije automobila mogle da se koriste i kao podrška mreži. Tehnologija vehicle-to-grid (V2G) omogućava da se energija uskladištena u bateriji po potrebi vrati u mrežu.
Za to su potrebni kompatibilni automobili, punjači, ugovori i tehnička pravila. Ova tehnologija još nije u širokoj upotrebi.
Za tržište električne energije u Estoniji presudno je da li se gradi dovoljno proizvodnih kapaciteta, skladišta energije i priključaka na mrežu da bi se pratio rast broja električnih automobila.
Sam rast broja električnih automobila nije razlog za predviđanje opšteg rasta cena struje.
Može li jeftinija nafta da uspori prelazak na električne automobile?
Ovde postoji zanimljiv paradoks.
Ako širenje upotrebe električnih automobila smanji potražnju za naftom i pomogne da se cene goriva zadrže na nižem nivou, upotreba benzinskih automobila mogla bi da postane relativno jeftinija.
To bi, zauzvrat, moglo da umanji podsticaj nekim kupcima da pređu na električni automobil.
U ekonomiji je to mehanizam povratne sprege: uspeh jedne tehnologije menja uslove u kojima se koristi konkurentska tehnologija.
Ali cene benzina nisu jedini činilac koji određuje popularnost električnih automobila.
Važni su i nabavne cene, vek trajanja baterije, mreža punjača, troškovi održavanja i nacionalna poreska politika.
Elektromotori su takođe mnogo efikasniji od motora sa unutrašnjim sagorevanjem. Zbog toga upotreba električnog automobila može ostati jeftinija čak i ako cene nafte donekle padnu.
Rast upotrebe električnih automobila zato bi mogao da uspori rast cena nafte, a da pritom ne zaustavi prelazak na električne automobile.
Najveća promena uslediće posle 2030. godine
Za sada cene nafte i dalje u velikoj meri određuju geopolitika, smanjenje proizvodnje, privredni rast i neočekivani poremećaji u snabdevanju.
U kraćim periodima ti činioci često zasenjuju uticaj električnih automobila.
Ali svake godine na svetske puteve izlazi sve više automobila kojima nisu potrebni ni benzin ni dizel.
Ti automobili ostaće u upotrebi mnogo godina, smanjujući potražnju za gorivom tokom čitavog svog radnog veka.
Upravo to razlikuje uticaj električnih automobila od privremenog privrednog pada ili naglog skoka cena nafte. Reč je o dugoročnoj promeni potrošnje.
Po mom mišljenju, električni automobili počeće primetno da utiču na formiranje cena nafte pre 2030. godine, ali će njihov uticaj biti veći tokom naredne decenije.
Teže je predvideti u kom smeru će se kretati cene električne energije. Veća potrošnja mogla bi da podigne cene, ali bi povećana proizvodnja i pametno punjenje mogli da neutrališu taj efekat.
Zato se budućnost energetskog tržišta možda neće svesti samo na jeftiniju naftu i skuplju struju.
Umesto toga, nafta će postepeno gubiti deo potražnje koji se nekada činio neizbežnim, dok će sve važnije biti kada se i kako električna energija koristi.
Na kraju, najveća korist možda neće biti jeftiniji benzin ili struja, već saobraćajni sistem koji sve manje zavisi od dešavanja na svetskom tržištu nafte.