Оглас

Novi Ferrari 296 Challenge Stradale ostao bez elektromotora i nadmašio snažniji hibrid na stazi

Ferrari 296 Challenge 1/83
Fullscreen image 1/83

Ferrari je predstavio 296 Challenge Stradale, krenuvši suprotno uobičajenom pravcu razvoja savremenih supersportskih automobila. Umesto potrage za većom snagom, italijanski proizvođač uklonio je hibridni sistem, smanjio masu za 140 kg i temeljno preradio aerodinamiku. Rezultat je sportski automobil sa 670 KS, homologovan za javne puteve, koji na Ferrarijevoj stazi Fiorano može da bude brži od znatno snažnijeg hibrida 296 Speciale.

Оглас

Manje snage, veća brzina u krivinama

Ferrari je predstavio novi 296 Challenge Stradale na manifestaciji Finali Mondiali u Barseloni, zajedno sa trkačkim modelom 296 Challenge Evo. Dva modela razvijana su paralelno i dele nekoliko tehničkih rešenja. Ključna razlika je u tome što je Challenge Stradale homologovan za vožnju javnim putevima, dok je Challenge Evo namenjen Ferrarijevom takmičenju u kojem nastupaju automobili iste marke.

Najizrazitija osobina novog drumskog modela jeste njegov pogonski sklop.

Dok standardni Ferrari 296 GTB kombinuje 3,0-litarski benzinski V6 motor sa elektromotorom, uz ukupnu snagu od 830 KS, Challenge Stradale oslanja se isključivo na motor sa unutrašnjim sagorevanjem.

V6 sa uglom između redova cilindara od 120 stepeni i dva turbopunjača razvija 670 KS (493 kW) i 740 Nm obrtnog momenta. Najveću snagu dostiže pri 8.000 o/min.

Snaga se prenosi na zadnje točkove preko osmostepenog automatskog menjača sa dvostrukim kvačilom.

Odustajanje od hibridnog sistema odnelo je 160 KS, ali je Ferrariju omogućilo da ukloni elektromotor, baterijski paket i prateće komponente.

Zajedno sa drugim izmenama, time je masa neopterećenog automobila smanjena na 1.330 kg, odnosno 140 kg manje nego kod standardnog modela 296 GTB.

Cilj Ferrarija, dakle, nije najveća moguća snaga, već bolja upravljivost i manje opterećenje pneumatika i kočnica.

Ogromno zadnje krilo nije samo za pokazivanje

Najupečatljiviji detalj modela 296 Challenge Stradale jeste veliko fiksno zadnje krilo, koje više pristaje trkačkom nego uobičajenom drumskom automobilu.

Redizajnirani prednji deo, veći prednji spojler, dodatni usmerivači vazduha, novi zadnji difuzor i potpuno zatvorena podnica imaju istu svrhu.

Ferrari navodi da aerodinamički paket pri 250 km/h stvara do 617 kg potisne sile, što je 72 odsto više nego kod standardnog modela 296 GTB pri istoj brzini.

Ta potisna sila pri velikim brzinama snažnije pritiska pneumatike uz podlogu i poboljšava stabilnost u brzim krivinama.

Ipak, velika potisna sila ima svoju cenu. Brojni aerodinamički dodaci uglavnom povećavaju i otpor vazduha, pa Challenge Stradale na dugim pravcima možda nije brz kao snažniji hibridni modeli.

Ferrari je prednost dao krivudavim deonicama staze, a ne maksimalnoj brzini.

Proizvođač navodi ubrzanje od 0 do 100 km/h za 2,8 sekundi i od 0 do 200 km/h za 7,9 sekundi. Maksimalna brzina premašuje 300 km/h.

Zanimljiviji podatak dolazi sa Ferrarijeve probne staze Fiorano, na kojoj, prema navodima kompanije, Challenge Stradale krug prelazi za 1 minut i 18,5 sekundi.

To je pola sekunde brže od modela 296 Speciale sa 880 KS.

Ferrari 296 Speciale pokazuje da snaga nije sve

Najzanimljivije je poređenje modela Challenge Stradale sa Ferrarijevim modelom 296 Speciale.

Oba su verzije iste porodice modela usmerene na performanse, ali koriste izrazito različite tehničke pristupe.

Model 296 Speciale kombinuje V6 motor sa 700 KS i električni pogonski sistem. Ukupna snaga dostiže 880 KS (648 kW).

Suva masa modela Speciale iznosi 1.410 kg, naspram 1.330 kg kod modela Challenge Stradale. U oba slučaja suva masa nije isto što i masa vozila spremnog za vožnju.

Prema podacima Ferrarija, oba automobila ubrzavaju od 0 do 100 km/h za 2,8 sekundi.

Pri većim brzinama, međutim, do izražaja dolazi prednost modela Speciale u snazi. Do 200 km/h stiže za sedam sekundi, dok je modelu Challenge Stradale potrebno 7,9 sekundi.

Na Fioranu prednost prelazi na stranu lakšeg modela Challenge Stradale, koji stvara veću potisnu silu.

Ta razlika pokazuje zašto sama snaga nije dobro merilo stvarnih mogućnosti sportskog automobila. Na brzoj stazi, uz snagu motora, važni su efikasnost kočenja, ponašanje oslanjanja, prianjanje pneumatika i brzina prolaska kroz krivine.

Ipak, rezultat sa Fiorana ne može se automatski preneti na svaku stazu. U Monci, sa dužim pravcima, snažniji Speciale mogao bi da bude brži.

Porsche 911 GT3 RS koristi drugačiji pristup

Izvan Ferrarijeve ponude, Porsche 911 GT3 RS jedan je od najprirodnijih rivala modela 296 Challenge Stradale.

Oba su sportski automobili homologovani za javne puteve, razvijeni sa naročito velikim naglaskom na vožnju na stazi i aerodinamiku.

Međutim, Porsche istom zadatku pristupa drugačije.

Model 911 GT3 RS koristi atmosferski 4,0-litarski šestocilindarski bokser motor koji razvija 525 KS (386 kW).

Ferrari tako ima prednost od 145 KS, dok Porsche odgovara motorom koji se vrti do visokih obrtaja i ne koristi turbopunjenje.

Model 911 GT3 RS dostiže 100 km/h za 3,2 sekunde i maksimalnih 296 km/h. Odgovarajući podaci za Ferrari su 2,8 sekundi i više od 300 km/h.

Porsche je takođe mnogo radio na aerodinamici. Njegovi aktivni aerodinamički elementi stvaraju do 860 kg potisne sile pri 285 km/h.

Оглас

Taj podatak ne može se direktno porediti sa Ferrarijevih 617 kg pri 250 km/h, jer aerodinamička potisna sila u velikoj meri zavisi od brzine. Porsche koristi i podesive elemente krila i sistem za smanjenje otpora vazduha (DRS).

Za kupce je glavna razlika u karakteru vožnje. Ferrari nudi centralno postavljen motor i veći obrtni moment motora sa turbopunjenjem; Porsche ima motor pozadi i karakter atmosferskog motora.

Koji je bolji na stazi zavisi od same staze, pneumatika i uslova. Tehnički podaci sami po sebi nisu dovoljni da se proglasi ukupni pobednik.

Iz kabine je uklonjeno sve što nije neophodno

Ferrarijevi napori da smanji masu ne završavaju se na pogonskom sklopu.

U kabini modela Challenge Stradale obilato su korišćena ugljenična vlakna i lakši materijali za oblaganje. Obloge vrata od ugljeničnih vlakana nemaju uobičajene naslone za ruke ni pregrade za odlaganje.

Smanjena je i količina podnih obloga i zvučne izolacije.

Ferrari navodi da su opciona sportska sedišta od ugljeničnih vlakana sa cevastim okvirima za oko četvrtinu lakša od uobičajenih sportskih sedišta.

Ove izmene ne služe samo smanjenju mase. Ferrari želi da vozači neposrednije osete rad motora, kretanje šasije i promene na površini puta.

U svakodnevnoj upotrebi to će verovatno značiti više buke i manje udobnosti, mada će za procenu stvarnog osećaja u vožnji biti potrebni nezavisni testovi na putu.

I oslanjanje je temeljno prepodešeno. Ferrari koristi tvrđe opruge, izmenjenu geometriju točkova i posebno podešene adaptivne amortizere.

U ponudi su pneumatici Pirelli P Zero R i P Zero Trofeo RS prilagođeni ovom modelu.

Za kočenje su zaduženi karbon-keramički diskovi prečnika 398 mm napred i 380 mm pozadi.

Automobil ima i unapređeni kočioni sistem ABS Evo i dorađene elektronske sisteme pomoći vozaču, podešene prvenstveno za brzu vožnju na stazi.

Trkačka verzija dobija još 30 KS

Ferrari 296 Challenge Evo, predstavljen zajedno sa drumskim modelom, namenjen je seriji Ferrari Challenge za 2027. godinu.

Njegov V6 motor zapremine 2.992 cm³ razvija 700 KS i 740 Nm obrtnog momenta.

Trkački automobil koristi sedmostepeni menjač sa dvostrukim kvačilom, dok drumski model ima osam stepeni prenosa.

I 296 Challenge Evo ima suvu masu od 1.330 kg.

Unapređenje aerodinamike bilo je jedan od Ferrarijevih prioriteta pri razvoju novog trkačkog automobila.

Maksimalna potisna sila povećana je za 12 odsto u odnosu na odlazeći 296 Challenge, što odgovara dodatnih približno 100 kg potisne sile pri 250 km/h.

Aerodinamika trkačkog automobila može se prilagoditi i samoj stazi. Podešavanje sa velikom potisnom silom odgovara krivudavijim stazama, dok je konfiguracija sa manjim otporom vazduha pogodnija za brže staze.

Prema navodima Ferrarija, 296 Challenge Evo prelazi krug na stazi Muđelo 0,8 sekundi brže od prethodne trkačke verzije.

Ferrari vraća ime od pre 23 godine

Ime Challenge Stradale nije novo za Ferrari.

Proizvođač je 2003. godine predstavio 360 Challenge Stradale, model zasnovan na Ferrariju 360 Modena, koji je nekoliko trkačkih tehnologija preneo na javne puteve.

Tada su bolje performanse uglavnom ostvarene smanjenjem mase, doradom šasije i unapređenjem aerodinamike.

Novi 296 Challenge Stradale primenjuje isti princip uz savremenu tehnologiju.

Ferrari je takođe odlučio da novi model ne bude kolekcionarski automobil sa strogo ograničenom proizvodnom serijom.

Za razliku od ekskluzivnijeg modela 296 Speciale, Challenge Stradale deo je redovne Ferrarijeve ponude, mada to ne znači da će se lako kupovati ili brzo dobijati.

Za Italiju je navedena okvirna početna cena od oko 291.000 evra. Cena i dostupnost u Estoniji nisu potvrđene.

Da li je odustajanje od hibridnog sistema korak unazad?

Novi Ferrarijev model pokazuje da elektrifikacija nije jedini način da se poboljšaju performanse sportskog automobila.

Hibridni sistem može da poveća ukupnu snagu i poboljša ubrzanje, ali donosi i dodatnu masu i složenost.

Kod modela 296 Challenge Stradale, Ferrari je odlučio da smanjenje mase prvenstveno iskoristi za poboljšanje upravljivosti.

Rezultat je automobil koji na pravcima zaostaje za snažnijim modelom 296 Speciale, ali može da ga nadmaši na Ferrarijevoj kratkoj i krivudavoj probnoj stazi.

To ne znači da je hibridna tehnologija iscrpela svoj potencijal u sportskim automobilima. Novi Ferrari, naprotiv, pokazuje da različiti inženjerski pristupi odgovaraju različitim ciljevima.

Kupci modela 296 Challenge Stradale neće dobiti najsnažniju verziju Ferrarija 296. Dobiće automobil razvijen sa naglaskom na malu masu, aerodinamiku i neposrednu vezu vozača i automobila, pri čemu su te osobine dobile prednost nad snagom motora.