Xiaomi SU7 Ultra: Skupa lekcija iz auto-industrije
Xiaomi je ušao u automobilsku industriju sa samopouzdanjem brenda naviknutog na brze pobede. Pametni telefoni su ih naučili da se tržište može osvojiti brzinom i obimom, ali luksuzni automobili nisu bili tako popustljivi. Cena sa mnogo nula ohladila je entuzijazam fanova brže nego bilo koji softverski apdejt. Posle bučnog lansiranja SU7 Ultra, rani prodajni podaci otkrili su mnogo manje laskavu sliku: red zaista zainteresovanih kupaca nestao je brže nego što auto može da dostigne svoju deklarisanu maksimalnu brzinu.
Xiaomi je upao u svet automobila predstavljajući Ultra kao tehnološko čudo, mašinu koja treba da parira najpoznatijim sportskim automobilima na svetu. Prvi utisak bio je spektakularan. Samo deset minuta nakon što je sistem za porudžbine postao aktivan, kompanija je objavila 6.900 rezervacija. Dva sata kasnije, magična cifra od 10.000 je dostignuta. Međutim, euforija je bila kratkog daha. Klik iz radoznalosti i potpisivanje ugovora o kupovini nisu isto.
Do kraja godine, hiljade su se pretvorile u jednocifrene brojeve, što je delovalo više kao blamaža nego kao trijumf. U martu je Xiaomi još uvek govorio o rekordnoj potražnji, ali do decembra registracije SU7 Ultra pale su na svega 45 do 49 automobila mesečno. U poređenju sa prolećnim vrhuncem od preko 3.000 primeraka mesečno, potražnja je pala gotovo sedamdeset puta. Čak i ako je Xiaomi formalno ispunio godišnji cilj od 10.000 prodatih automobila, statistika je prikrila neprijatnu istinu: u drugoj polovini godine Ultra je postala marginalan proizvod, koji su nespretno nudili mlađi prodavci bez mnogo uspeha.
Kvalitet kao Ahilova peta
Brojevi su samo deo priče. Prava oštrica leži u onome što su Xiaomi inženjeri nazvali softverskim izazovima, a kupci jednostavno lošim kvalitetom. U velikom kineskom istraživanju kvaliteta električnih vozila početkom 2025. godine, SU7 je završio na poslednjem mestu, kao model sa najviše prijavljenih kvarova među 29 testiranih automobila. U svetu telefona, bagovi nestaju sa apdejtom. U auto-industriji, fizika ne prašta. Vlasnici su se žalili na sve, od iskrivljenih branika i neujednačenih karoserijskih spojeva do misterioznih softverskih grešaka, uključujući automobile koji su sami kretali po dvorištu.
Posebno je odjeknuo skandal oko dekorativnih elemenata na Ultri. Karbonski vazdušni kanali, reklamirani kao funkcionalni i aerodinamički korisni, pokazali su se kao čista scenografija. Nisu hladili ni kočnice ni motore. Za kupce koji su dali oko 70.000 evra, ovo je bila crvena linija. Stotine su tražile povraćaj novca, uz argument da za te pare teatar pripada pozorištu, a ne automobilu.
Pod znakom pitanja i performanse
Čak ni vozačka dinamika, koju je Xiaomi toliko isticao, nije prošla bez kritika. Nezavisni testovi su pokazali da se kočnice pregrevaju posle samo nekoliko krugova agresivne vožnje. Za automobil koji se hvali rekordom na Nürburgringu, to je bilo više nego neprijatno. Xiaomi je reagovao softverskim ograničenjem koje je smanjilo snagu za više od 600 konjskih snaga, navodno iz bezbednosnih razloga. Kupci nisu bili impresionirani. Niko ne plaća četvorocifrenu snagu da bi koristio polovinu.
Rezultat je imidž problem koji nijedan apdejt ne može da izbriše. SU7 Ultra deluje pametno i brzo, ali ga kvalitet izrade ne prati u stopu sa ambicijama tehnološkog giganta. Više liči na skupu igračku za odrasle nego na ozbiljan sportski automobil.
Dok su konkurenti sa strane posmatrali sa prikrivenim podsmehom, Xiaomi je pokušavao da zadrži mir, pozivajući se na normalnu dinamiku tržišta. Ipak, ovako dramatičan pad interesovanja teško je ignorisati. Pokazalo se da i najvernija baza fanova ima prag tolerancije na cenu. Brojke na ekranu i ubrzanja na papiru ne garantuju dugoročan uspeh u tržištu gde tradicija i status često znače više od brzine procesora.
Za novajlije, lekcija je jasna: automobilska industrija je spora, pamti greške i ne prašta lako. Mnogo je surovija od sveta gedžeta koji se menja iz meseca u mesec.