Оглас

Toyotin uređaj sa sunđerom prepolovio vreme sušenja test-staze zimi

La idea de Toyota basada en una esponja para secar sus pistas de pruebas 1/5
Fullscreen image 1/5

Toyota u svom tehničkom centru Higashi-Fuji u Japanu koristi uređaj sa sunđerom širine dva metra kako bi brže nastavila ispitivanja kočenja posle kiše. Prema navodima proizvođača, vreme sušenja staze zimi skraćeno je sa oko četiri sata na dva, čime se godišnje štedi približno 91 radni sat.

Оглас

Suva staza je deo uslova ispitivanja

Toyota ispituje svoj sistem za sprečavanje sudara (PCS) na trećem pravcu staze u tehničkom centru Higashi-Fuji u Susonu. Precizni sistemi upravljaju volanom, gasom i kočnicama automobila opremljenih mernim instrumentima, što omogućava simulaciju različitih scenarija. Za ovde opisana ispitivanja potrebna je suva podloga, pa ekipa posle kiše mora da sačeka da staza ponovo bude u odgovarajućem stanju.

To ne znači da Toyota ne ispituje PCS na mokrom kolovozu: proizvođač razlikuje ispitivanja na mokroj podlozi od onih za koja je potrebna suva podloga. Uređaj sa sunđerom namenjen je upravo skraćivanju čekanja pre ispitivanja na suvoj podlozi.

Ovo rešenje nije novo. Prema ranijim navodima Toyote, razvoj je počeo u oktobru 2023, a uređaj je do kraja marta 2024. već bio u upotrebi.

  • Primena: ispitivanja sistema PCS za koja je potrebna suva staza u Toyotinom tehničkom centru Higashi-Fuji u Japanu.

  • Uređaj sa sunđerom širok je približno dva metra, a njegov aluminijumski rezervoar za vodu ima zapreminu od oko 320 litara.

  • Pri skretanju, mehanizam sa sajlom podiže sunđer sa podloge bez zasebnog električnog aktuatora.

  • Prema navodima Toyote, vreme sušenja zimi skraćeno je sa oko četiri sata na dva.

  • Proizvođač procenjuje da se ovim rešenjem godišnje štedi približno 91 radni sat.

Dva metra sunđera i rezervoar za vodu od 320 litara

Ideja je nastala kada je savetnik ekipe za ispitivanja Kazutoshi Takeda na televiziji video kako se posle kiše uklanja voda sa bejzbol terena. Zaposleni u Toyoti napravili su mali prototip od materijala dostupnih na lokaciji, a do konačnog konstrukcionog rešenja stigli su posle sedam verzija.

Sunđer širine približno dva metra sakuplja vodu sa staze. Čelični deo istiskuje vodu iz sunđera, a ona se zatim odvodi u aluminijumski rezervoar zapremine oko 320 litara.

Jedan od razvojnih izazova bio je sprečiti habanje sunđera pri skretanju. Rešenje je bio mehanizam karakuri: sajla koja se zateže dok vozilo skreće podiže sunđer sa asfalta. Za njegovo podizanje nisu potrebni zaseban motor ni električne komponente.

Međutim, odsustvo električnog aktuatora za podizanje ne znači da se u procesu sušenja ne troši energija, jer uređaj vuče automobil.

Nije izabrana najbrža metoda

Razvojni tim razmatrao je i zagrevanje podloge, usisavanje, duvaljke i rešenja koja rade po istom principu kao brisač vetrobranskog stakla. Na Toyotinim ispitivanjima usisavanje je najbrže uklanjalo vodu, ali je proizvođač procenio da bi izrada većeg uređaja na osnovu malog prototipa, koji bi pokrio potrebnu dužinu staze, bila preskupa. Mogućnost da sami razviju i naprave rešenje sa sunđerom išla mu je u prilog. Toyota nije objavila podatke o učinku upoređivanih uređaja niti protokol ispitivanja.

Prema navodima Toyote, sušenje staze zimi traje dva sata umesto ranijih približno četiri. Leti je uz ovaj uređaj potrebno od sat do sat i po. Stazu koriste tri ekipe, a proizvođač procenjuje godišnju uštedu radnog vremena na približno 91 sat.

Ovi rezultati odražavaju Toyotinu organizaciju rada, a ne nezavisno ispitivanje efikasnosti. Nisu objavljeni podaci o osušenoj površini, debljini sloja vode, uporedivim vremenskim uslovima ni obračunu na osnovu kojeg se došlo do 91 sata. Zato se na osnovu ovih brojki ne mogu proceniti isplativost uređaja ni njegov učinak na drugim test-stazama.