Nova cink-jodna baterija zadržala 94% kapaciteta posle 2.000 ciklusa punjenja
Britanski istraživači razvili su cink-jodnu bateriju na vodenoj osnovi koja je u laboratorijskim ispitivanjima zadržala 94% početnog kapaciteta posle 2.000 ciklusa punjenja i pražnjenja. Ključ novog pristupa je elektrolit koji omogućava da jod skladišti više energije bez upotrebe veoma korozivnih smeša koje sadrže halogene. Ova tehnologija bi u budućnosti mogla da ponudi alternativu litijum-jonskim baterijama, naročito u velikim stacionarnim sistemima za skladištenje energije.
Studija istraživača sa Univerzitetskog koledža u Londonu (UCL) i Univerziteta u Oksfordu objavljena je u časopisu Nature. U njenom fokusu nije novi materijal za baterije, već način da se jod efikasnije i pouzdanije koristi u bateriji na vodenoj osnovi.
Rezultati obećavaju, ali je tehnologija još u fazi laboratorijskog ispitivanja. Istraživači tek treba da pokažu da se ista trajnost i performanse mogu održati i u industrijskim baterijskim sistemima.
Četiri elektrona umesto dva
Cink-jodne baterije su vrsta baterija sa vodenim elektrolitom: umesto uobičajenog zapaljivog organskog elektrolita koriste rastvor koji sadrži vodu.
Ovaj pristup pruža mogućnost smanjenja rizika od požara i upotrebe relativno široko dostupnih materijala. Međutim, razvoj cink-jodnih baterija do sada su ograničavali mala gustina energije i nestabilnost joda tokom punjenja.
U uobičajenoj reakciji u cink-jodnoj bateriji jod može da učestvuje u prenosu dva elektrona. Istraživači sa UCL-a uspeli su da izmene reakciju tako da jod učestvuje u prenosu četiri elektrona.
Time se teorijski specifični kapacitet joda udvostručuje sa 211 miliamper-sati po gramu na 422 miliamper-sata po gramu.
Važno je, međutim, razumeti da je to teorijska vrednost za jod kao aktivni materijal. To ne znači da se gustina energije cele baterije udvostručuje, jer gotova baterija, pored elektroda, sadrži i elektrolit, strujne kolektore, separatore i kućište.
Reakcija sa prenosom četiri elektrona ipak omogućava skladištenje veće količine električnog naelektrisanja uz istu količinu joda. To je važan korak ka povećanju gustine energije baterija sa vodenim elektrolitom.
Najveći problem bila je sama voda
Razvoj cink-jodne baterije sa vodenim elektrolitom nosi posebnu protivrečnost. Voda doprinosi većoj bezbednosti baterije, ali može i da ometa hemijske reakcije potrebne za postizanje većeg kapaciteta.
Pri prenosu četiri elektrona nastaju veoma reaktivni oblici joda koji lako reaguju sa vodom. Te sporedne reakcije smanjuju efikasnost baterije i ubrzavaju gubitak kapaciteta.
U ranijim eksperimentima ovaj problem rešavan je elektrolitima sa visokim koncentracijama hlorida ili bromida. Oni pomažu u stabilizaciji reaktivnih oblika joda, ali mogu biti korozivni i skupi.
Istraživači sa UCL-a primenili su drugačiji pristup.
Razvili su elektrolit čiji sastojci istovremeno obavljaju više funkcija. Neki u blizini elektrode stvaraju okruženje koje ograničava pristup vode. Drugi pomažu da se reaktivni oblici joda stabilizuju kako se ne bi razgrađivali u neželjenim reakcijama.
To omogućava primenu reakcije joda sa prenosom četiri elektrona bez ranije korišćenih elektrolita sa visokom koncentracijom halogenida.
Rezultat je baterija koja može bolje da iskoristi potencijal joda za skladištenje energije.
Posle 2.000 ciklusa punjenja zadržano 94% kapaciteta
Trajnost novog elektrolita procenjivana je ponovljenim ispitivanjima punjenja i pražnjenja.
Pri struji od 1 ampera po gramu aktivnog materijala, cink-jodne baterije zadržale su 96% početnog kapaciteta posle 1.000 ciklusa.
U drugom ispitivanju, pri struji od 2 ampera po gramu, posle 2.000 ciklusa zadržano je 94% kapaciteta.
To su veoma dobri rezultati u laboratorijskim uslovima, naročito ako se uzme u obzir da su istraživači koristili složeniju reakciju sa prenosom četiri elektrona kako bi postigli veći kapacitet.
Međutim, ova dva rezultata nisu dobijena u potpuno istim uslovima. Zato se ne mogu posmatrati kao uzastopna merenja starenja jedne baterije.
Istraživači su ovaj pristup ispitali i u malim dugmastim ćelijama i u većim ćelijama u kesastom kućištu. Time su pokazali da delotvornost elektrolita nije ograničena na samo jednu konstrukciju laboratorijske ćelije.
Ipak, uspešna ispitivanja različitih tipova ćelija još ne znače da postoji gotova industrijska baterija.
Kako se novi pristup poredi sa drugim cinkovim baterijama?
Više istraživačkih grupa razvija cink-jodne baterije, a dostignuće UCL-a nije jedini primer potencijala ove baterijske hemije za dug radni vek.
U studiji kineskih istraživača objavljenoj u septembru 2026. primenjen je drugačiji pristup, usmeren na smanjenje sporednih reakcija između elektroda. U tom ispitivanju cink-jodna baterija dostigla je do 50.000 ciklusa punjenja pri struji od 5 ampera po gramu.
U drugoj studiji, objavljenoj u časopisu Advanced Materials, baterija zasnovana na reakciji joda sa prenosom četiri elektrona zadržala je 78,8% kapaciteta posle 12.000 ciklusa pri struji od 5 ampera po gramu.
Ovi rezultati pokazuju da postoji više delotvornih načina da se produži radni vek cink-jodnih baterija.
Međutim, sam broj ciklusa ne može automatski da pokaže da je jedan pristup bolji od drugog. Razlikuju se struje pri ispitivanju, količine aktivnog materijala, konstrukcije elektroda i korišćene reakcije. Dugotrajno ispitivanje pri velikoj struji ne mora dati isti rezultat pri sporijem punjenju ili u ćeliji većeg kapaciteta.
Glavna prednost pristupa UCL-a zato je pre svega u povezivanju reakcije joda sa prenosom četiri elektrona i relativno stabilnog vodenog elektrolita.
Mogu li cink-jodne baterije da zamene litijumske baterije u električnim automobilima?
Razvoj novih baterijskih hemija važan je za automobilsku industriju, ali ova studija još ne daje osnova da se očekuje revolucija u baterijama za električne automobile.
Velika gustina energije ključna je za električne automobile: baterijski sklop treba da skladišti što više energije uz što manju masu i zapreminu.
Cinkove baterije sa vodenim elektrolitom tu se suočavaju sa značajnim izazovom. Iako novi elektrolit pomaže da se kapacitet joda bolje iskoristi, istraživači tek treba da dokažu da gustina energije celog baterijskog sistema može da parira litijum-jonskim baterijama u današnjim električnim automobilima.
Nema ni dovoljno uporedivih podataka o masi baterije, brzini punjenja, otpornosti na temperature i troškovima proizvodnje.
Za sada je skladištenje energije u stacionarnim sistemima mnogo realnija primena.
Na primer, u solarnim elektranama i vetroparkovima masa baterije nije toliko presudna kao u putničkom automobilu. Važniji su cena, bezbednost, radni vek i sposobnost da godinama podnosi ponovljena punjenja i pražnjenja.
U toj primeni baterije sa vodenim elektrolitom mogle bi da budu ozbiljna konkurencija litijum-gvožđe-fosfatnim, odnosno LFP baterijama, koje se već široko koriste i u električnim automobilima i u velikim sistemima za skladištenje energije.
Prednosti LFP tehnologije su razvijen proizvodni lanac i dokazan učinak u upotrebi. Potencijalne prednosti cink-jodnih baterija su, s druge strane, vodeni elektrolit sa manjim rizikom od požara i upotreba potencijalno jeftinijih materijala.
Da li će to doneti stvarnu troškovnu prednost u velikoj meri zavisi od obima proizvodnje, gustine energije ćelija i cene kompletnog sistema za skladištenje energije.
Sledeći izazov je izlazak iz laboratorije
Profesor hemije na UCL-u Guanjie He, koji je vodio studiju, smatra da su rezultati korak ka široj primeni baterija sa vodenim elektrolitom.
Sledeća faza je ispitivanje većih ćelija i procena njihovih performansi u uslovima sličnim onima u stvarnim sistemima za skladištenje energije.
To, između ostalog, podrazumeva dugotrajnija ispitivanja, veće količine aktivnog materijala i procenu ponašanja elektrolita i elektroda u različitim uslovima rada.
Istraživači su pokazali i da se isti princip hemijskog sastava elektrolita može primeniti na aluminijum-jodne baterije. To proširuje mogućnosti primene, ali još ne znači da je pristup zasnovan na aluminijumu spreman za proizvodnju.
Najvažniji zaključak studije zato nije da je direktna zamena za litijumske baterije već pronađena.
Istraživači su, zapravo, pokazali kako promena molekulskog sastava elektrolita može da omogući hemijsku reakciju sa većim energetskim potencijalom u bateriji sa vodenim elektrolitom, uz očuvanje dobre otpornosti na ponovljene cikluse punjenja i pražnjenja.
Ako se to uspešno prenese na veće, ekonomski konkurentne baterijske sisteme, cink-jodna tehnologija mogla bi u budućnosti da doprinese bezbednijem i pristupačnijem skladištenju energije iz obnovljivih izvora.