Оглас

Volkswagen planira ukidanje još 12.000 radnih mesta, čime pojačava pritisak na sindikate

Volkswagen T-Roc (Foto: Volkswagen)
Fullscreen image

Volkswagenov program smanjenja troškova postaje sve oštriji. Nemački proizvođač automobila planira da do 2030. ukine još 12.000 radnih mesta, povrh više od 35.000 čije je ukidanje ranije dogovoreno. Ukupno je u kompaniji Volkswagen AG ugroženo više od 47.000 radnih mesta. Istovremeno, grupacija želi da javnim sredstvima delimično finansira odlaske zaposlenih, što je izazvalo oštar sukob sa sindikatima.

Оглас

Raniji dogovor više nije dovoljan

Prema saopštenju Volkswagena, finansijska situacija kompanije znatno se pogoršala od postizanja dogovora krajem 2024. godine. Direktor za ljudske resurse Arne Meiswinkel naglasio je da grupacija mora što brže da smanji troškove rada kako bi ostala konkurentna.

Volkswagen i sindikat IG Metall dogovorili su u decembru 2024. da do 2030. u Nemačkoj bude ukinuto više od 35.000 radnih mesta. Zauzvrat, kompanija se obavezala da neće biti prinudnih otpuštanja iz ekonomskih razloga.

Uprava sada želi da broj zaposlenih u kompaniji Volkswagen AG smanji za još 12.000. Ova promena obuhvata Volkswagenove sektore putničkih i komercijalnih vozila, proizvodnju komponenti i centralne funkcije grupacije.

Kompanija namerava da koristi pakete otpremnina za dobrovoljni odlazak i specijalizovane kompanije za podršku pri prelasku na novi posao kako bi zaposlenima pomogla da steknu nove veštine i pronađu sledeći posao.

Ovaj drugi pristup, međutim, izaziva sporenja jer Volkswagen želi da za njegovo finansiranje koristi i javna sredstva.

Sindikat preti štrajkom

IG Metall smatra da novi pristup Volkswagena predstavlja kršenje ranijih dogovora. Sindikat veruje da kompanija pokušava da deo troškova restrukturiranja prebaci na društvo.

Tenzije dodatno pojačava odluka Volkswagena da krajem 2026. raskine deset kolektivnih ugovora. Oni uređuju, između ostalog, plate, radno vreme i dodatne pogodnosti.

Ipak, sporazum o budućoj zaštiti radnih mesta ostaje na snazi, a zabrana prinudnih otpuštanja iz ekonomskih razloga važi do kraja 2030.

IG Metall zahteva da odluka o raskidu kolektivnih ugovora bude povučena do kraja oktobra. U suprotnom, Volkswagenu preti veliki radni spor u januaru 2027.

Prvi zvanični pregovori počinju 24. novembra u Emdenu, a nastavljaju se 15. decembra u Zvikauu.

Volkswagen mora da uštedi 31 milijardu evra do 2030.

Dodatno ukidanje radnih mesta deo je Volkswagenovog opsežnog programa restrukturiranja Future Plan 2030.

Grupacija namerava da do 2030. smanji troškove proizvodnje i lanca vrednosti za oko 20 milijardi evra, a opšte troškove za još 11 milijardi evra.

Pritisak dolazi sa više strana. Kineski proizvođači automobila povećavaju tržišni udeo, američke uvozne carine smanjuju profitabilnost, a razvoj električnih vozila i dalje zahteva znatna ulaganja.

Volkswagenovi problemi proističu i iz nedovoljne iskorišćenosti njegovih evropskih fabrika. Grupacija procenjuje da proizvodni kapacitet za oko 500.000 automobila godišnje premašuje stvarne potrebe regiona.

Zbog toga se fabrike u Emdenu, Zvikauu i Hanoveru, kao i Audijeva fabrika u Nekarsulmu, dugoročno suočavaju s mogućnošću prestanka sadašnje proizvodnje automobila ukoliko kompanija za njih ne pronađe nove, konkurentne delatnosti.

Konkurentnost evropske automobilske industrije pod pritiskom

Volkswagenovo restrukturiranje pokazuje koliko se brzo menja ustaljeni poslovni model evropske automobilske industrije. Visoki troškovi rada i energije, uz brže razvojne cikluse kineskih proizvođača, primoravaju čak i najveću evropsku automobilsku grupaciju da preuredi svoje poslovanje.

Volkswagen planira da suzi ponudu modela i pojednostavi proizvodnju kako bi povećao obim proizvodnje preostalih modela i smanjio fiksne troškove.

Za kupce u Evropi to ne znači nužno jeftinije automobile. Uža ponuda modela i efikasnija proizvodnja mogle bi da poboljšaju profitabilnost, ali pritisak kineskih proizvođača i dalje podstiče cenovnu konkurenciju.

Volkswagen je pred teškim izborom: mora brzo da smanji troškove, ali bi veliki radni spor mogao da poremeti proizvodnju upravo kada je grupaciji stabilnost preko potrebna.